Izlet Vinkovci 2o1o

Izlet Vinkovci

Nakon dvije godine rada i još dvije uspješno odrađene Slavonske Večeri, članovi udruge Slavonac odlučili su da je vrijeme za još jedan, drugi po redu, posjet Domovini. Nakon što smo prije dvije godine izabrali Osijek kao centralno mjesto, ove je godine odabir pao na Vinkovce.

U četvrtak navečer članovi udruge okupili su se ispred prostorija NK Marjana u Baaru odakle smo krenuli na put prema Slavoniji. Kako smo prije dvije godine bili jako zadovoljni našim vozačima odlučili smo da ćemo i za ovaj izleti koristiti usluge Zelić Reisen-a.

Prvo odredište bilo je ‚Srce Slavonije‘, tj. Đakovo. Nakon ukusnog ručka u Restoranu Sokak uputili smo se prema Katedrali Svetog Petra gdje nas je dočekala Silvija koja nam je odmah na početku pojasnila, kako povijest i osnonvne podatke o katedrali, tako i o samom gradu Đakovu. Nakon razgledanja unutrašnjosti katedrale upučujemo se prema Ergeli kroz koju nas također vodila Silvija, koja nam je tom prigodom i objasnila povijest konja Lipicanaca. Nakon kupnje pokojeg suvenira ostaje još vremena za kavicu ili pivo na poznatome Đakovačkom korzu prije no što odlazimo prema Velikoj Kopanici gdje nas čeka večera u Restoranu Đeram. Siti i zadovoljnji krečemo u Vinkovce gdje se smještavamo u Hotel Admiral. Neki su se, umorni od puta, odlučili odmah leći u krevet dok neki nisu mogli dočekati otkriti nočni život Vinkovaca.

U subotu ujutro se svi članovi nakon doručka sastaju ispred hotela gdje nas čeka naš vodič za taj dan – Krešo Marić. On nam na putu za Otok – najmlađem gradu u Hrvatskoj – priča o povjesti Vukovarsko-Srijemske Županije ali i o prirodnim osobinama toga kraja. Tako naprimjer saznajemo neke stvari o iznimno plodnoj zemlji te o šumama hrasta lužnjaka u spačvanskom šumskom bazenu ali i to da je Bosut toliko miran da bi se moglo reči da ne teće već da stoji.

Stigavši u Otok, Krešo nas vodi u središte grada na Trg Kralja Tomislava gdje se nalazi spomenik poginulim hrvatskim zrakoplovcima i braniteljima Otoka. Tamo nam priča o povijesti najmlađega grada u Hrvatskoj ali i o događanjima u regiji tokom Domovinskog rata. Tada nam se pridružio i gradonačelnik Otoka, gospodin Josip Šarić, koji nas je srdačno pozdravio te pojašnjavao neke podatke o gradu Otoku ali također ogovarao na neka pitanja ‚Slavonaca‘ koja su pogotovo bila vezana uz Domovinski rat a na koja je iz osobnog iskustva mogao odgovoriti jer je bio dragovoljac i pripadnik specijalne policije ‚Tigrovi‘.

Nakon tog spontanog ali vrlo informativnog razgovora upućujemo se prema crkvi Svetog Antuna Padovanskog koja se nalazi preko puta Trga Kralja Tomislava. Ulazeći u crkvu ostajemo zadivljeni njenom unutrašnjosti. Cijela crkva odiše slavonskim motivima. Od freska po cijeloj crkvi, koje pokazivaju običaje žitelja i čiji su likovi odjeveni u narodne nošnje toga kraja pa sve do oltara koji je u obliku mosta, ispovjedaonice koje iz vana izgledaju poput ambara ili svetohranište koje predstavlja krušnu peč.

Nakon posjeta crkvi, Krešo nas vodi do još jedne atrakcije koju nudi grad Otok – do Otočke suvare, mlin na suhom koji su pokretali volovi, krave ali ponajviše konji. Ta suvara ne samo što je hrvatski već je i svjetski raritet a datira iz 19. stoljeća. Preko puta Otočke suvar nalazi se radiona u kojoj se izrađuju opanke i opančići za narodne nošnje. Nakon što smo saznali kako se izrađivaju opanke upućujemo se u Štitar gdje nas dočekuje gospođa Dominkovć koja nam skupa sa njenim ukućanima poslužuje slavonskim specijalitetima te nam pokazuje svojih ruku dijelo – zlatovezom izrađene nošnje i suvenire.

Nakon pokojeg razgovora i kupnje suvenira rijetko tko izlazi praznih ruku iz dvorišta obitelji Dominković. Nasmijani i veseli upućujemo se prema kući koja se nalazi samo nekoliko metara od one gospođe Dominković. Već iz daleka čula se pjesma gospođe Ane Vincetić i njenih prijateljica. Neki članovi udruge pridružili su se pjesmi pa tako raspjevani ulazimo u dvorište gdje nas također dočekuje bogatu postavljeni stol ali i mnoštvo zanjimljivih suvenira te traducijonalno izrađene nošnje. Naravno i ovjde neki nisu mogli odoljeti kupnji pa tako punih ruku nakon zajedničkog slikanja, dobro nahranjeni, veseli i popraćeni pjesmom napuštamo Štitar i odlazimo prema Vinkovcima.

Tamo nas Krešo vodi u muzej, gdje nas, sve detaljno objašnjavajući, vodi kroz prostorije i odgovara na sva naša pitanja. Zadnja postaja u muzeju je vitrina u kojoj stoji ‚Orion‘ – najstariji europski kalendar ocrtan na posudi koja je pronađena u središtu Vinkovaca. Zato nas Krešo vodi i do novouređenog korza gdje je na pdu prikazan orion. Tu Krešo završava svoju turu ali nas ne napušta već se skupa s nama upućuje prema Ivankovu. Na Antinom stanu dočekuju nas tamburaši i veseli gazda Ante. On nam pokaziva svoj šokački stan – seosko gospodarstvo koje je puno starinskog namještaj, objekata s kojima se prije radilo i domaće životinje. U međuvremenu gospođa Kata i njeni pomoćnici priredili su ukusnu domaću hranu kojoj nitko nije mogao odoljeti. Poslje većere neki su se odlučili spaliti kalorije uz pomoć pokojeg šokačkog kola ili plesa u dvoje dok su se neki okupili oko gospodina Ante koji ih je zadivio ali i nasmijao prepričavajući razne priče koje su se odvijale na Antinom stanu. Tako zabavljeni nismo ni primjetili da je stan i livade koje ga okružuju prekrio mrak. Znajući da nas i sutradan čeka zanimljiv izlet pozdravljamo se sa našim domačinom i vraćamo se u Vinkovce, naravno – ni ovaj put ne praznih ruku već uz pokoju bočicu Antine rakije.

U nedjelju se tako – neki manje neki više odmoreni – upućujemo prema Illoku, koji smo već prije dvije godine posjetili. No tada nismo bili u mogućnosti obići Iločke podrume a vrijeme nas je ovaj put bolje poslužilo. Tako smo tu sunčanu nedjelju započeli na obalama Dunava, točnije u restoranu hotela Dunav. Prepričavajući doživlja od subote uživamo u toplom vremenu i prekrasnom krajoliku. Odmorni odlazimo prema Iločkim starim podrumima. Nakon obilaska podruma dobivamo priliku degustirati vina. Pošto nigdje nismo odlazili praznih ruku, to nismo činili ni ovdje. Bogatiji za pokoju bocu vrhunskog vina krćemo prema Ladanjskom imanju Principovac koje se nalazi usred plantaže vinograda. Tamo su neki uz kavu uživali sa pogleda terase dok su se neki znatiželjniji popeli na vidikovac s kojega se vidi ne samo cijeli Ilok već i veliki dio Srijema i Bačke.

Nezaboravljeći one koji su zaslužni za to što mi danas uopće možemo uživati u tako prekrasnim prizorima upućujemo se prema Spomen Domu Ovčara a nakon toga prema memorijalnom groblju žrtvama Domovinskog rata gdje smo se pomolili za sve stradale u Domovinskom ratu.

Nakon povratka u hotel, članovi udruge Slavonac odlaze u svoje sobe jer se treba prirediti za večernji program. Tako smo se svi okupili u dvorani Hotela Admiral gdjesmo svi skupa uživali u ukusnoj večeri. A zatim smo se do kasno u noć zabavljali uz svirku Stravianae Banda.

U ponedjeljak ujutro se umorni i pomalo tužni jer napuštamo Vinkovce, Slavoniju, Hrvatsku, ali ipak sretni i zadovoljni jer smo u tako kratkom vremenu toliko toga doživjeli, krećemo nazada u Švicarsku. I tako putujući, maštamo i kujemo planove za sljedeći izlet ….